Mehr lesen
Sunce je zalazilo nad Madridom, slikaju¿i nebo intenzivnom narand¿astom bojom koja se reflektovala na prozorima nebodera, kao da je ceo grad u plamenu. U malom, pretrpanom stanu u srcu Lavapiésa, Daniel Sánchez sjedio je ispred spleta kablova i trepere¿ih ekrana, krvavih o¿iju uprtih u beskrajne redove koda. Neprestano brujanje kompjuterskih obo¿avatelja bilo je poput iskrivljene uspavanke, jedini zvuk u prostoru koji je mirisao na ustajalu kafu i uvele snove. Daniel je, sa svojom rä¿upanom crnom kosom i nekoliko dana vrijednim strnjikom, vi¿e li¿io na otpadnika nego na briljantnog programera kakav je nekada bio. "Mora postojati näin", promrmljao je sebi u bradu, dok su mu prsti letjeli preko tastature s mahnitom hitno¿¿u. "Izlaz iz ove rupe." Pogled mu je na trenutak pre¿ao na gomilu neotvorenih pisama u uglu stola. Räuni, obavijesti o delo¿aciji, prijetnje povjerilaca. Svaka koverta bila je u¿asan podsjetnik na to kako je stigao do ove täke. Daniel je zatvorio o¿i, dopustiv¿i sebi trenutak slabosti. Prisjetio se uzbu¿enja, adrenalina tih ne tako davnih dana kada je svijet kriptovaluta izgledao kao obe¿ana zemlja. Ulo¿io je sve: svoju u¿te¿evinu, kredite, ¿ak i novac pozajmljen od prijatelja i porodice. A onda, u tren oka, sve je nestalo.
